Svanulo je jutro, budim se.
Kroz zamagljeno staklo ove velike, nemilosrdne boce, koja stoji na drvenom stolu, promatram ranojutarnji izlazak blistavoga sunca. Svaki dan gledam isti prizor, dani su postali nalik jedan na drugi. Ova boca zaista je postala moj dom. Ali ja ne pripadam ovdje , ni duhom, ni tijelom. Ovakav život ne zaslužujem. Zasitio sam se pogleda na kuhinjske lonce i tave, zasitio sam se mirisa nedjeljne juhe i prizora plave vitke žene za pećnicom. Svim srcem čeznem za zelenom, mekanom travom, za mirisom ljubičica u cvatu i za svojim vrijednim prijateljima. Želim nastaviti živjeti slobodno, čim prije.
1. izazov - U 100 riječi opišite svijet oko sebe iz perspektive mrava zatvorenog u staklenu bocu
Primjedbe
Objavi komentar