Već sat vremena ležim na dnu staklenke. Promatram ovaj novi svijet i nisam sigurna što trenutno osjećam. Strah ili panika. I jedno i drugo. „Ima li mi netko pomoći?“ – povikala sam. Tišina. Nema nikoga. Bježim. Od koga? Od same sebe ne mogu pobjeći. Vrijeme prolazi, privikavam se na sebe i dobro sam . Vidim sunce i cvijeće. Sve moje brige otišle su u zaborav. Sve je stalo u jednu staklenku. Više ne žurim i ne razmišljam o testu iz matematike i čitanju knjige za lektiru. Sad smo sami ja i staklenka. Zraka ima još malo pa dok traje dobro je…
1. izazov - U 100 riječi opišite svijet oko sebe iz perspektive mrava zatvorenog u staklenu bocu
Primjedbe
Objavi komentar