Zarobljen u staklenci, zarobljen u mrkoj tišini, razmišljam i prisjećam se svih sretnih, ali i tužnih dana. Razmišljam zašto baš ja, jel' to zbog mojih grešaka i presuda, što nisam cijenio svo blago što imam i sve prijatelje što mi je priroda poklonila? Polako već zalazi sunce i nigdje nikoga, spreman na sve iščekujem svoj posljednji dah. Uz glavne izdisaje prisjećam se svoje ljubavi prema voljenoj i svojih starih ne moćnih roditelja što me očekuju kod kuće, a mrak sve više i više pred mojim očima. Kad gle, svi moji prijatelji traže me, tad sam shvatio koliko vrijedi cijeniti sve.
1. izazov - U 100 riječi opišite svijet oko sebe iz perspektive mrava zatvorenog u staklenu bocu
Primjedbe
Objavi komentar