Svakoga dana starica sjedi u parku na istom mjestu s istom knjigom u ruci. Gledam je onako krhku. Čini se kao da je zarobljena u svojim mislima. Katkad podigne pogled i pusti pokoju suzu. Ne obazire se na poglede prolaznika. Ima svoje dostojanstvo, čuva svoj mir. Nekada je ovdje proživljavala najljepše trenutke svoje mladosti i sklapala mnoga prijateljstva. Baš na toj klupi upoznala je ljubav svog života. S njime je proživjela lijepe trenutke. Sad je ostala sama, njega više nema. Sve lijepe uspomene pretočila je u knjigu koju čita svaki dan. Ne može ona vratiti vrijeme, ali može probuditi uspomene.
6. izazov: U 100 riječi opišite osobu koja svaki dan sjedi na istoj klupi u istom parku, uvijek čita istu knjigu, ali nikada ne razgovara s ljudima oko sebe. Tko je ona?
Primjedbe
Objavi komentar