Svakog jutra, hodajući do škole, prolazim kroz park. Tamo ima puno klupica koje su uvijek gotovo prazne, ali samo jedna nikada nije. To je klupica na kojoj sjedi nepoznati starac. On svakoga jutra s osmijehom na licu čita svoju knjigu i ne skreće pogled s nje. Prolazeći pored starca, nisam mogla odoljeti i pogledala sam mu preko ramena. Iznenadilo me što sam vidjela. Starac uopće ne čita. Njegova je knjiga album s dječjim fotografijama. Saznala sam od svoje susjede da je starac izgubio sinove dok su još bili u dječjoj dobi. Sam je izradio knjigu kako bi mu bili blizu.
6. izazov: U 100 riječi opišite osobu koja svaki dan sjedi na istoj klupi u istom parku, uvijek čita istu knjigu, ali nikada ne razgovara s ljudima oko sebe. Tko je ona?
Primjedbe
Objavi komentar