Svakoga dana prolazim kroz park i viđam je na istoj klupi. Nepomično sjedi i čita istu knjigu, već mjesecima. Njena duga, smeđa kosa pada joj preko lica dok je uronjena u stranice. Jednom sam skupila hrabrost i sjela pored nje, pokušavajući započeti razgovor. Kada sam je upitala kako se zove, okrenula je glavu ignorirajući me. Otada je promatram iz daljine i pitam se što je tjera da dolazi ovamo, sama. Je li tužna? Ljuta? Ili jednostavno voli samoću? Ta knjiga mora da je posebna kad je toliko dugo čita. Ponekad zamišljam njen život, ali istina ostaje tajna, kao njena knjiga.
6. izazov: U 100 riječi opišite osobu koja svaki dan sjedi na istoj klupi u istom parku, uvijek čita istu knjigu, ali nikada ne razgovara s ljudima oko sebe. Tko je ona?
Primjedbe
Objavi komentar