Naboranu staricu viđam svakoga dana u istom parku, na istoj klupici s istom knjigom što je polivena gorkim suzama. Život joj je pustolina, vraća se u prošlost pa brizne u plač i čezne za mladolikošću. Jednoć je bila vitalna i lijepa kao ljeskanje modrih valova na beskrajnom plavetnilu, iz nje su frcali miomirisi živosti, a sada svakoga tko je pogleda zapahne vonj truleži i primjesa zloće, demonske uznositosti. Raspojasano slavlje vrzma joj se po mislima, mogla je imati divan život, a sada se približava smrti i nemilosti crva. Jalov život, besciljno lutanje, vrijeme neumoljivo hrli naprijed, a starica nepomično sjedi.
6. izazov: U 100 riječi opišite osobu koja svaki dan sjedi na istoj klupi u istom parku, uvijek čita istu knjigu, ali nikada ne razgovara s ljudima oko sebe. Tko je ona?
Primjedbe
Objavi komentar