Probijam se kroz zemlju, oprezno provirujući. Je li vrijeme pravo? Sunce me zove, ali zrak je još hladan. Što ako me sunce prevari? Ako se mraz vrati i stegne me u ledeni zagrljaj? Moje latice su nježne i krhke, plašim se da ih iznenadna toplina ne sprži. Svijet se drastično mijenja, zime su blaže, a ljeta suša. Hoću li prebrzo procvjetati pa nestati prije nego me itko primijeti? Ili će me netko vidjeti, diviti mi se i iščupati iz zemlje? Imam velike strahove, ali ipak rastem. Nada uvijek pronađe put kroz tamu.
12. izazov: Prva visibaba razmišlja o izlasku na površinu. U 100 riječi pokušajte dočarati njezine brige, strahove, sreću i očekivanja. 🌿☀️❄️
Primjedbe
Objavi komentar