Svaki dan, u isto vrijeme, stara gospođa sjedi na istoj klupici u parku. U rukama drži istu, već izlizanu knjigu, čita ju polako i koncentrirano kao da je prvi put vidi. Ljudi joj prilaze, djeca joj prilaze, psi laju, ali ona ništa… niti ih ne pogleda niti progovori. Njezina tišina postala je normalna i navikli su na to, kako kojim ljudima u prolazu smeta to. Neko bi rekao da je depresivna, neko smatra da je to normalno ali uvijek se nađe neko tko prigovori čak i pred njom, ali se ne obazire. Ona samo želi pričati sa svojom najdražom knjigom.
>
6. izazov: U 100 riječi opišite osobu koja svaki dan sjedi na istoj klupi u istom parku, uvijek čita istu knjigu, ali nikada ne razgovara s ljudima oko sebe. Tko je ona?
Primjedbe
Objavi komentar