U cijelom svojem tijelu nepogrešivo osjećam kako je to vrijeme napokon došlo... Ipak, moje sestrice još su uvijek u dubokom snu. Ja sam ta koja mora otvoriti put za sve njih. Suzdržavam se, no zasigurno postoji razlog zašto sam prva budna. Što li se krije iznad tog toplog, tamnog pokrivača koji nam omogućava život? On je sve što sam ikad znala, pa ipak iz nekog razloga imam snažno uvjerenje da je neki dio mene već bio vani... više puta. Sada mi se stabljika buni na pognuti položaj i trncima daje do znanja da je krajnje vrijeme za pokret, za promjenu.
12. izazov: Prva visibaba razmišlja o izlasku na površinu. U 100 riječi pokušajte dočarati njezine brige, strahove, sreću i očekivanja. 🌿☀️❄️
Primjedbe
Objavi komentar