Stojim na kazališnoj pozornici, a svi pogledi uprti su u mene. Na meni je red da izrecitiram svojih nekoliko dobro naučenih rečenica. U cijeloj dvorani vlada muk jer ja šutim. Svi gledatelji s iščekivanjem me promatraju od čega mi je još neugodnije, a riječi nikako da se prisjetim. Odjednom osjećam topli mlaz kako mi se prelijeva iz nosa. Ruke umrljah krvlju pokušavajući obrisati nos, a u publici čujem šaptanje i smijuljenje. Trčim s pozornice, a u pozadini čujem glasno odobravanje publike koja, na moju sreću, misli da je to dio predstave.
10. izazov - Stajali ste na pozornici, zastor se podigao i... muk. Niste se mogli sjetiti teksta, a igrali ste ovu ulogu toliko puta. U 100 riječi opišite što se nakon toga dogodilo.
Primjedbe
Objavi komentar