Izlazim na scenu, zastor se podigao, svjetla su zasjala i ništa, samo tišina. Kao da sam zaboravila zašto sam tu, a tekst, tekst je samo ispario iz glave. Svaka je sekunda kao vječnost. Mislim si, što ću sada? Ako biram biti iskrena ne mogu pogriješiti, krećem improvizirati, pričam koliko je ovaj trenutak za mene važan, koliko sam uzbuđena, pričam o svojim mislima, osjećajima i koliko sam sretna što sam tu pred publikom. Na kraju priznajem da sam zaboravila prvobitni tekst, ali da je ovo iskustvo za mene i više nego savršeno. Publika se blago nasmijala i nagradila me velikim pljeskom.
10. izazov - Stajali ste na pozornici, zastor se podigao i... muk. Niste se mogli sjetiti teksta, a igrali ste ovu ulogu toliko puta. U 100 riječi opišite što se nakon toga dogodilo.

Primjedbe
Objavi komentar