Oblak. Moj najdraži tekst Dobriše Cesarića koji sam učio napamet da ga izrecitiram pred 230000 ljudi. Bio sam siguran da sam spreman izgovoriti ga s najboljim razumijevanjem, svojim dubokim, hrapavim, ali jasnim glasom. Zastori su se rastvorili pa me udario zvučni val ljudi koji čekaju da počnem govoriti, ali sudbina je imala druge planove za mene. U djeliću sekunde tekst je nestao iz mojeg pamćenja poput Houdinia. Bez traga. Ljudi su uporno čekali, ali iz mene nije izašla nijedna riječ. Gledatelji su me počeli gađati raznim stvarima. Osramotio sam se, a taj trenutak je ostavio duboku bol u mojoj duši.
10. izazov - Stajali ste na pozornici, zastor se podigao i... muk. Niste se mogli sjetiti teksta, a igrali ste ovu ulogu toliko puta. U 100 riječi opišite što se nakon toga dogodilo.

Primjedbe
Objavi komentar