Sat vremena prije predstave bez prestanka sam ponavljala tekst. Kada sam došla, stajala sam iza pozornice i čekala svoj red. Moj se red približavao i tu je nastupila panika. Stala sam na pozornicu, zastor je još uvijek bio spušten, a moje je tijelo drhtalo. Zastor se podigao, publika gleda samo mene i čeka. Razmišljam što učiniti jer se tekst ne pojavljuje, a moje oči su već suzne. Pogledam u svoju nastavnicu i tada samo krenem izmišljati riječi. Toliko sam se opustila da sam čak zaboravila na vrijeme, ali je barem sva panika nestala. Onda sam samo začula pljesak.
10. izazov - Stajali ste na pozornici, zastor se podigao i... muk. Niste se mogli sjetiti teksta, a igrali ste ovu ulogu toliko puta. U 100 riječi opišite što se nakon toga dogodilo.

Primjedbe
Objavi komentar