Zastor se podigao, svjetla su me zaslijepila, ali riječi su nestale. Publika je čekala. Srce mi je lupalo kao bubanj. Iznenada, žena u publici se ustala i počela pričati kao da je dio predstave. Pogledao sam je zbunjeno, ali sam odlučio nastaviti s njom. Njezine riječi su me vodile i polako sam se prisjetio svoje uloge. Publika je počela reagirati, neki su se smijali, a neki pažljivo slušali. Na kraju, sve je izgledalo kao savršena predstava, nitko nije znao što je stvarno bilo.
10. izazov - Stajali ste na pozornici, zastor se podigao i... muk. Niste se mogli sjetiti teksta, a igrali ste ovu ulogu toliko puta. U 100 riječi opišite što se nakon toga dogodilo.
Primjedbe
Objavi komentar