Stajala sam na pozornici dok su jaka svjetla bila usmjerena ravno prema meni. Odjednom sam zaboravila cijeli tekst koji sam danima učila i vježbala kod kuće. Publika je šutjela, a meni su ruke počele lagano drhtati od velike treme. Imala sam osjećaj da vrijeme stoji i da svi gledaju samo mene. Htjela sam pobjeći, ali tada sam duboko udahnula i počela govoriti svojim riječima. Ispričala sam priču onako kako sam je osjećala, bez naučenih rečenica. Na kraju su svi glasno pljeskali, a profesorica se nasmiješila. Tada sam shvatila da nije važno biti savršena nego hrabro nastaviti dalje pred svima uvijek.
10. izazov - Stajali ste na pozornici, zastor se podigao i... muk. Niste se mogli sjetiti teksta, a igrali ste ovu ulogu toliko puta. U 100 riječi opišite što se nakon toga dogodilo.

Primjedbe
Objavi komentar