Zastori su se razmaknuli, a jaka svjetla teško su mi pala na oči. Publika je bila tiha, nestrpljiva. Svi su me gledali i iščekivali moje riječi. Glumila sam glavnu ulogu toliko puta, a sada odjednom samo muk i tišina. Koljena su mi klecala, a u glavi mi je bio samo šum. Pogledavala sam oko sebe i razmišljala kako da siđem s pozornice i nestanem iza zastora. Netko iza mene šapnuo je moje prve riječi. Izgovorila sam ih nesigurno, a dalje su se same vraćale. Preživljavala sam prostreljivanje pogleda publike. Predstava se do kraja odigrala glatko, a pljesak je donio olakšanje.
10. izazov - Stajali ste na pozornici, zastor se podigao i... muk. Niste se mogli sjetiti teksta, a igrali ste ovu ulogu toliko puta. U 100 riječi opišite što se nakon toga dogodilo.
Primjedbe
Objavi komentar