Sva sreća da me reflektor toliko zabljesnuo da nisam mogla vidjeti lica u publici. Stajala sam nasred pozornice i trebala izgovoriti najvažniji govor u predstavi, a meni je u glavi bila samo praznina. Nisam se mogla sjetiti nijedne jedine riječi. Dobro. Ne mogu tako stajati čitavu vječnost. Moram nešto smisliti. Odglumila sam kako nervozno prevrćem džepove i tražim papirić s tekstom, pritom nešto glasno negodujući. Odjednom u džepu zaista napipam nekakav papirić. Oprezno sam ga izvadila i na moje veliko iznenađenje, na njemu je bio ispisan cijeli moj govor! Izvela sam scenu uz ovacije publike. Papirić nikad više nisam vidjela.
10. izazov - Stajali ste na pozornici, zastor se podigao i... muk. Niste se mogli sjetiti teksta, a igrali ste ovu ulogu toliko puta. U 100 riječi opišite što se nakon toga dogodilo.
Primjedbe
Objavi komentar