Stojim sama na pozornici. Svi čekaju, a ja šutim. Srce mi lupa, misli bježe. Pričala sam o lijepom nebu i zvijezdama. Što ide dalje, što trebam reći? Gledam bespomoćno u publiku. Sram me, no ne smijem odustati. Krenula sam trčati po pozornici. Vidjela sam začuđene poglede. Ali ovaj put sam znala kako nastaviti dalje. Nakon nekoliko krugova po pozornici vratila sam se na sredinu i uzdahnula. Požalila sam se kako me ni bezbroj krugova ne može poslati među lijepe zvijezde i svjetlucavo nebo. Dalje je slijedila improvizacija. Osjećala sam se hrabrije nego ikad. Na kraju sam dobila veliki, glasni pljesak.
10. izazov - Stajali ste na pozornici, zastor se podigao i... muk. Niste se mogli sjetiti teksta, a igrali ste ovu ulogu toliko puta. U 100 riječi opišite što se nakon toga dogodilo.
Primjedbe
Objavi komentar