Svjetla su prejaka, tišina preduga. Kad je strah zaprijetio, iznenada se pojavila Natalija, kao da je izišla iz sna. Bez riječi, samo pogled i mali osmijeh. Uhvatila me za ruku i zapjevala Ordinary, tiho i sigurno. You take me out of the ordinary... Glasovi su nam se spojili, a pozornica se pretvorila u nešto nestvarno. Publika je zanijemila, vrijeme je stalo. Svaki stih bio je jači, topliji. Kada je zadnji ton utihnuo, svjetla su zasjala poput zvijezda. Tada smo znale da ovo nije bio samo običan nastup, nego i naša prilika da dokažemo koliko prijateljstvo zapravo može biti čarobno.
10. izazov - Stajali ste na pozornici, zastor se podigao i... muk. Niste se mogli sjetiti teksta, a igrali ste ovu ulogu toliko puta. U 100 riječi opišite što se nakon toga dogodilo.

Primjedbe
Objavi komentar