Jednoga dana dječak je upitao Antuntuna zašto je uvijek tako neobičan, šašav i nemiran, a Antuntun mu je ispričao svoju priču. On nije oduvijek bio takav. Kao mali samo je sjedio i šutio pa je njegova majka odlučila da bi trebao krenuti na terapiju „Maštaritisiranje djece“ kako bi postao pravo nestašno, ali sretno dijete. Tako mu je doktorica Julika davala zadatke poput vješanja na drvetu, gledanje odraza u vodi, stoj na rukama i slično. Nakon svih zadataka i duge terapije, on je napokon postao presretno i odviše nestašno dijete, pomalo nemiran, ali njegovoj je majci to bilo puno draže.
12. Svi znamo kako živi Antuntun. U 100 riječi napišite stručno-neozbiljni nalaz o njegovu stanju. Opišite simptome, ali preporučeno "terapiju".

Primjedbe
Objavi komentar