Zastor se podiže, sva svjetla i pogledi uprti su točno u mene. Počinje me hvatati nervoza. Osluškujem srce koje ubrzano kuca, tuče. Riječi kao da su otputovale iz mojih misli i nakon neugodne tišine sjetim se svoje omiljene pjesme. Umjesto filozofiranja o identitetu i odlukama, tko sam ja ili mi zapravo, o ulogama i očekivanjima drugih te koliko naših odluka stvarno pripada nama, a koliko drugima, odlučujem pjevati. Moja neočekivana reakcija i pjesma u publici su izazvale šokirana lica. Nakon velikog čuđenja atmosfera je postala topla i manje neugodna, a moje srce je opet kucalo mirno i sigurno. Moja pjesma!
10. izazov - Stajali ste na pozornici, zastor se podigao i... muk. Niste se mogli sjetiti teksta, a igrali ste ovu ulogu toliko puta. U 100 riječi opišite što se nakon toga dogodilo.
Primjedbe
Objavi komentar