Bila sam jako uzbuđena jer sam dobila glavnu ulogu u predstavi. Samouvjereno sam stala na pozornicu. Zastor se podigao i... muk. Skroz sam zaboravila svoj tekst. Sve svjetlucave oči bile su uperene u mene. Nakon par sekundi čuo se tih glas prijateljice koja isto ima ulogu. Govorila mi je tekst. U panici sam brzo probala pročitati riječi s njezinih usana, ali nisam uspjela. U trenutku sam osjetila dlan na svojim leđima. Kad sam se okrenula, vidjela sam sjenu koja je plesala, to mi je bio znak za početak improviziranja. Predstava je bila još bolja kad sam improvizirala nego s tekstom!
10. izazov - Stajali ste na pozornici, zastor se podigao i... muk. Niste se mogli sjetiti teksta, a igrali ste ovu ulogu toliko puta. U 100 riječi opišite što se nakon toga dogodilo.
Primjedbe
Objavi komentar