Svi me gledaju. Papiri drhte u mojim rukama, usta mi se otvaraju i zatvaraju bez zvuka. Danima sam vježbala ovaj govor, ali ne mogu progovoriti. Znojim se, majica mi se lijepi za leđa, ovratnik me guši, svjetlo mi smeta... Sve su oči uprte u mene. Očekuju trenutak kada ću nešto reći. I ja ga očekujem. Prijateljica se diže sa stolice. Korača prema prekidaču. U sljedećem trenutku obujmi nas mrak. Ne vidim publiku. Nema svjetla, nema zvuka, samo ja. Savršena prilika. Srce mi usporava. Grlo mi više nije suho. Moram se dovesti u red. Otvaram usta. I govorim kao nikad.
10. izazov - Stajali ste na pozornici, zastor se podigao i... muk. Niste se mogli sjetiti teksta, a igrali ste ovu ulogu toliko puta. U 100 riječi opišite što se nakon toga dogodilo.

Primjedbe
Objavi komentar