Izlazim na pozornicu, zastor se podiže, svjetla blješte u mene. Stojim ispred tisuću ljudi, imala sam veliku tremu; znoj lije iz mene. Morala sam naučiti tekst književnice Ivane Brlić-Mažuranić. Bila sam sigurna da ću odglumiti i izrecitirati dobro. Kada sam vidjela gomilu ljudi, samo sam zastala i šutjela. Bila je sama tišina; ljudi se pogledavaju i čude se, a ja skoro da ne zaplačem. Mama me tješi iz prvog reda i govori: „Možeš ti to.” Samo sam udahnula i krenula recitirati kao da nema nikog ispred mene. Odglumila sam i svi su se ljudi podigli i krenuli mi pljeskati.
10. izazov - Stajali ste na pozornici, zastor se podigao i... muk. Niste se mogli sjetiti teksta, a igrali ste ovu ulogu toliko puta. U 100 riječi opišite što se nakon toga dogodilo.
Primjedbe
Objavi komentar