Morao sam odglumiti predstavu pred publikom. Tekst i glumu učio sam mjesecima. Zastor se podigao, svjetla su bila usmjerena prema meni. U tom trenutku stajem, krenem se tresti jer sam od treme zaboravio što sam uopće trebao odglumiti. Stajao sam u mjestu i pokušao se sjetiti što trebam napraviti. Publika je znatiželjno, ali već pomalo ljutito čekala da krenem. Nisam se uspio sjetiti što trebam činiti pa sam krenuo izmišljati scene. Profesor je bio pomalo zbunjen, ali kada je vidio da publika uživa u tome, smirio se i nastavio gledati. Publika me ispratila pljeskom, a ja sam izašao sretan i zadovoljan...
10. izazov - Stajali ste na pozornici, zastor se podigao i... muk. Niste se mogli sjetiti teksta, a igrali ste ovu ulogu toliko puta. U 100 riječi opišite što se nakon toga dogodilo.

Primjedbe
Objavi komentar